"... Osećam da do sad sve je bilo šala
moga srca vrela,
da još nikom nisam svoju ljubav dala
koliko bih mogla i koliko htela.
Da ima u meni cela nežna plima
reči nerečeni',
da bih srce mogla poklanjati svima
i da ipak mnogo ostane ga meni."
Desanka Maksimović
razmisljanka | 26 Oktobar, 2011 14:49
Pariz - grad svetlosti, grad ljubavi, grad neopisivog šarma i lepote. Kada se pomene, svi pomisle na Ajfelovu kulu, Trijumfalnu kapiju, Jelisejska polja.
Pored tih najpoznatijih znamenitosti, postoji još mnogo sadržaja koje treba videti. Moja procena je da bi u Parizu trebalo provesti mesec dana da bi se sve videlo spolja, da bi se posetili muzeji, galerije, katedrale...
U nekoliko nastavaka pričaću o mestima koja su na mene ostavila najjači utisak.
INVALIDI (LES INVALIDES)
Kompleks Invalidi (Hotel des Invalides) nalazi se pored Sene, kod mosta Aleksandar III.
Izgradnju je započeo Luj XIV 1671.godine, kako bi zbrinuo povređene i beskućne ratne invalide iz raznih ratova. Bilo je zbrinuto preko 6000 ratnih veterana, ranjenika, udovica...
U okviru kompleksa, sada se nalaze crkva Saint-Louis, Dom Invalida i nekoliko muzeja.
Crkva je direktno povezana sa Kraljevskom kapelom, poznatijom kao Dom Invalida. Ova kapela ima kupolu visoku 107m, koja je pozlaćena i svojim sjajem se ističe u panorami Pariza, naročito kad je sunčano vreme. To je jedna od najlepših kupola u svetskoj arhitekturi.
Ono po čemu je ceo kompleks najviše poznat i ima najviše poseta je to što se pod kupolom Doma Invalida nalazi grob Napoleona Bonaparte. Poznato je da je Napoleon poslednje godine svog života proveo u izgnanstvu, na ostrvu Sveta Jelena, u pustoši Južnog Atlantika. Tu je, usamljen i razočaran, provodio dane pod strogim nadzorom engleskog guvernera.
Umro je 1821.godine, u pedeset drugoj godini. U svom testamentu je zapisao:
ŽELIM DA POČIVAM NA OBALAMA SENE, U SRCU FRANCUSKOG NARODA, KOJI SAM TOLIKO VOLEO.
Njegova želja nije bila odobrena i Englezi su ga sahranili u skroman grob na ostrvu.
Njegovi ostaci su, uz sve počasti, preneti u Dom Invalida 1840.godine, posle sedmogodišnjih pregovora sa Londonom.
Napoleonov grob je dobio današnji izgled tek 1861.godine, kada je završena rekonstrukcija Doma Invalida za tu namenu. Sarkofag sa imperatorovim posmrtnim ostacima smešten je u ogromnu kriptu, kružnog oblika.
Sarkofag je izrađen od crvenog porfira iz Rusije. Smešten je na zelenu, granitnu osnovu, oko koje se nalazi 12 statua, a na podu su ispisani nazivi najvećih pobeda imperatora. Oko groba je kružna galerija sa koje se može posmatrati odozgo, a u osnovi kružni hodnik. Grobu se ne može prići. U kripti vlada mir, bez obzira na broj posetilaca. Poštovanje prema vladaru, imperatoru, caru, vojskovođi, prisutno je na svakom koraku.
Njegova poslednja želja je ispunjena - sahranjen je na obali Sene. Ulaz u Dom Invalida je prema obali reke.
U kompleksu Invalidi nalazi se nekoliko muzeja, a najveći i najpoznatiji je Vojni muzej. Pokriva vojnu istoriju od ranog srednjeg veka, do Drugog svetskog rata.
Park ispred ulaza u Dom Invalida
razmisljanka | 24 Oktobar, 2011 18:39
Pohađali smo Prvu (i jedinu) zemunsku gimnaziju, u ona vremena za koja sada kažu da su bila bezbrižna i najlepša. Neobičan razred bio. Isprepletali se međusobnim vezama, ljubavnim, drugarskim. Voleli se, raskidali, mirili, ponovo raskidali, svađali, družili...Znali svi sve o svakome. Imali svoju klupicu u Parku, posle škole svi stali na nju i oko nje. Smeh, galama, orilo se.
Posle mature, kao što biva, otišli na različite strane. Sve veze prekinute. Po neko ostao u kontaktu.
Godišnjice mature nezaboravljene, ali neobeležene. Pet, deset, petnaest... Svi se setili, niko pozvao. Sve do dvadesete. Došle zrelije godine, stare rane zarasle, nove ljubavi u srcu, porodica, deca... Svi spremni da se vide. Dirljivo, nostalgično, suza u oku. Prepoznali se, sa više ili manje kilograma, kose, sreće... Dogovorili da tako bude svake godine.
Svi bi hteli, niko da organizuje. Čeka se neko drugi. Dok jednog dana ženski deo nije odlučio da ne čeka. Objava svima:
Svakog poslednjeg petka u mesecu - restoran "Venecija" u 20h.
To je bilo pre pet godina. Nema zvanja, organizovanja, rezervisanja... Svi znaju. Ko može, dođe, ko ne može, zna kad je sledeći sastanak. Ne postoji obaveza. Ponekad bude dvoje-troje, ponekad više od desetoro. Navrate i oni koji žive po belom svetu, kad dođu u Zemun. Kako ko dođe, spajaju se stolovi, pričaju svi u glas. Popijemo kafu, sok, kuvano vino zimi.
Delimo svakodnevnicu, radosti i tuge, pomažemo jedni drugima kad zatreba. Ponekad pomenemo stara vremena, profesore. Bivši gimnazijalci su sada inženjeri, lekari, ekonomisti, pravnici... Mnogo tema za priču, razmenu mišljenja, saznavanje novog. Nema ogovaranja muževa i odsutnih drugova, nema razmenjivanja recepata, nema politike i čaršijskih tračeva. Ima lepote, pameti, smeha, razumevanja.
Obnavljanjem druženja, postali smo prijatelji.
Svakog poslednjeg petka, u "Veneciji".
razmisljanka | 21 Oktobar, 2011 17:27
Verovanje u uticaj dragog i poludragog kamenja i plemenitih metala na ljudsku sudbinu vuče korene iz davnih vremena. Čovek je oduvek izrađivao amajlije i talismane, kojima je pokušavao da privuče pozitivne uticaje i otera negativne.
U astrologiji se svakoj planeti i sazvežđu pripisuje određeni dragi kamen ili plemeniti metal, koji odražava određene osobine u skladu sa pojedinim horoskopskim znakom. Pravilno izabrano drago kamenje može ne samo doneti sreću onome ko ga nosi, već i zaštiti od negativnih uticaja.
RUBIN je dugo smatran kraljem dragog kamenja, jer svojom izrazito crvenom bojom asocira na ljubav, strast i moć. Oduvek je svrstavan u najvrednije drago kamenje, kako zbog boje, tako i izvanredne tvrdoće i sjaja.
Ovaj kamen je i danas statusni simbol aristokratije i zovu ga kraljevski kamen. Naziv mu potiče od latinske reči "rubeus", što znači crveno. Boja je najvažnija osobina rubina i ceni se više od njegovog sjaja. Prema legendi, vatreni sjaj rubina potiče od planete Mars, od koje je dobio jarko crvenu boju.
U starim knjigama može se pročitati da rubin štiti mornare od brodoloma. Simbolizuje carsku milost, strasnu ljubav i princip vitalnosti. U "Apokalipsi" Svetog Jovana božansko savršenstvo se upoređuje sa dijamantom i rubinom.
Verovanja vezana za rubin postoje vekovima. Nekad je smatran moćnom amajlijom, koja daje snagu da se prevaziđe tuga. Verovalo se da su njegove lekovite moći velike, od protivotrova za zmijski ujed, preko leka za oboljenja jetre i srca. Verovalo se i da rubin u prstenu daje znanje, zdravlje i bogatstvo nosiocu.
Rubin je simbol svih snažnih osećanja. On je simbol slobode, dostojanstva i čarobne snage. Daje snagu povratka izgubljene ljubavi. Crvena boja rubina asocira na vatru i krv i kao takva je izvor najjačih osećanja, pa otvara srce za ljubav, podstiče i pojačava ljubavna osećanja. Prsten sa rubinom simbolizuje strasnu i neraskidivu vezu.
Rubin donosi celovitost, odanost i sreću. Povećava velikodušnost i donosi blagostanje, romantičnu ljubav. Zaštitnik doma, poseda, dece i psihe. Kamen visoke energije i moći, donosi isceljenje na svim nivoima. Ne preporučuje se preterano vatrenim i nerazumnim osobama.
Rubin je dragi kamen koji je najviše naklonjen ljudima rođenim u znaku Jarca i Ovna, a štiti i Rakove. Ako se posmatra prema mesecu rođenja, trebalo bi da ga nose osobe rođene u Julu.
Venčani prsten s rubinom poklanja se kao zalog večite ljubavi.
razmisljanka | 20 Oktobar, 2011 20:15
Neki je mladić imao savršeno srce. Ni jednog ožiljka ni zareza na njemu. Svi su se slagali da je njegovo srce najlepše. Mladić je bio jako ponosan i sve više i glasnije se hvalio svojim prelepim srcem.
Iznenada se pojavi jedan starac i reče mladiću: "Tvoje srce nije lepo kao moje!"
Starčevo srce je snažno udaralo, ali je bilo puno ožiljaka. Na nekim mestima komadići su bili premešteni, a na druga stavljeni, ali nisu potpuno odgovarali. A bilo je i puno mesta gde su celi komadi nedostajali.
Ljudi su gledali starca sa nepoverenjem. Kako može i pomisliti da mu je srce lepše od mladićevog?!
Mladić je pogledao u starčevo srce i nasmejao se.
"Mora da se šališ!", rekao je, "Uporedi svoje srce s mojim. Moje je savršeno, a tvoje prepuno ožiljaka."
Starac mu je odgovorio:
"Vidiš, svaki ožiljak predstavlja osobu kojoj sam darovao ljubav - izvadio sam komadić srca i dao joj ga. Najčešće su i oni meni poklonili komadić svog srca, koji nije baš savršeno pristajao na prazno mesto u mojem. Katkad sam poklonio komadić srca, a da nisam dobio drugi zauzvrat. Tu su nastale velike praznine i udubljenja. Iako su otvorene praznine bolne, podsećaju me na ljubav koju smo delili. I za te ljude gajim nadu da će se jednog dana vratiti i ispuniti ih. Mladiću, vidiš li sada šta je istinska lepota?"
Mladić je neko vreme uronio u misli. Prišao je starcu, posegnuo za svojim mladim, savršenim srcem i otrgnuo komadić, te ga drhtavim rukama pružio starcu. Starac je prihvatio komadić mladićevog srca, odlomio komadić svoga i smestio ga na ranu mladićevog srca. Mladić pogleda svoje srce, ne više tako savršeno, ali lepše nego ikada.
razmisljanka | 19 Oktobar, 2011 18:28
Verovanje u uticaj dragog i poludragog kamenja i plemenitih metala na ljudsku sudbinu vuče korene iz davnih vremena. Čovek je oduvek izrađivao amajlije i talismane, kojima je pokušavao da privuče pozitivne uticaje i otera negativne.
U astrologiji se svakoj planeti i sazvežđu pripisuje određeni dragi kamen ili plemeniti metal, koji odražava određene osobine u skladu sa pojedinim horoskopskim znakom. Pravilno izabrano drago kamenje može ne samo doneti sreću onome ko ga nosi, već i zaštiti od negativnih uticaja.
TIRKIZ se koristi za pravljenje nakita od kad postoji ljudska civilizacija. Najstariji nakit na svetu je od tirkiza. Da je spadao u omiljeno drago kamenje, govori i činjenica da su ga kraljevi nosili na svojim krunama, kao zaštitu od loših uticaja.
Reč tirkiz je francuskog porekla. Evropski trgovci su ga prvi put otkrili u turskim bazarima, pa doslovno tirkiz - pierre tourques, u prevodu znači turski kamen, iako su ga Turci kupovali u persijskim rudnicima.
Tirkiz može biti delimično proziran ili neproziran, sa bojom koja je u opsegu od svetlo do tamno plavičaste ili zeleno-plave. Često je prošaran i ponekad ima tamne mrlje. Može da se desi da ima žile matriksa koji prolazi kroz kamen. Matriks je kamen koji okružuje tirkiz. Fini šavovi matriksa formiraju šare koje podsećaju na paukovu mrežu. Najcenjeniji tirkiz je ujednačeno srednje plav, bez matriksa i sa mogućnošću velikog sjaja, do kojeg se dolazi poliranjem.
Za mnoge drevne narode tirkiz je bio simbol spajanja zemlje i neba - Tela i Duše i bio je poštovan kao jedan od najmoćnijih talismana. Šekspir u "Mletačkom trgovcu" pominje tirkizni prsten, kao simbol neba i zemlje, koji donosi napredak i uspeh.
Brojna su verovanja vezana za tirkiz.
Veruje se da čuva imovinu i da je to kamen koji čuva dobro zdravlje. Takođe se veruje da tirkiz štiti od urokljivih očiju i da može da otera negativnu energiju. Pozitivno utiče na rešavanje konfliktnih situacija, otklanja depresiju, uliva hrabrost, jača prijateljstvo, donosi dobre snove. Ovaj kamen je simbol radosti života i bogatstva, pa je kao poklon idealan, jer izražava najlepše želje. Smatra se da donosi sreću i dobro zdravlje kada ga dobijemo na poklon s ljubavlju.
Smatralo se da boja tirkiza bledi kada je vlasniku ugrožen život ili je bolestan, a kada opasnost prođe, povrati svoju intenzivnu boju.
Vezuje se za horoskopski znak Strelac, jer je srećan kamen za konjanike.
Ne valja nositi tuđ tirkiz jer, veruje se, na njemu ostaje i sudbina onoga ko ga je nosio.
Da li drago kamenje zaista ima uticaja na ljudsku sudbinu, ili je to samo sujeverje? Da li je nošenje amajlije sujeverje?
Kada čujemo da nešto valja ili ne valja raditi, kada čujemo da nešto može da pomogne ili odmogne, da li samo odmahnemo rukom, ili se zamislimo i pomislimo "Šta ako je to tačno...?".
razmisljanka | 19 Oktobar, 2011 08:33
Pošto dobih zadatak, pokušaću da razmišljam i zamišljam pojedine blogere, koji su mi se isprofilisali u glavi na osnovu svojih postova i komentara.
MERKUR čarobno hvata trenutke svakodnevnice, o kojima neko možda ne bi ni razmišljao. Od daška vetra, polenovig praha, mirisa dunje ume da napravi poeziju u prozi. Ona čuje leptira u letu. Zamišljam je kao ovu Moneovu sliku.
ROKSANU zamišljam kao racionalnu i otresitu osobu, koja čarobno slaže reči u neverovatne stihove, kojima dodiruje najtananija osećanja. Možda zvuči kontradiktorno, ali tako je vidim. Žena koja zna šta hoće. Zbog svega toga, obavijena je velom zagonetnosti kao:
ANAM doživljavam kao osobu vedrog duha, sa smislom za humor koji mi apsolutno leži, tako da unosi vedrinu svakom svojom rečenicom. Vidim je kao dobrodušnu i pozitivnu osobu, koja i kad se ljuti, izgleda šarmantno.
CICILLY zamišljam kao raspevanog i nasmejanog devojčurka, obasjanog suncem. Mislim da i kad ima probleme, rasteruje ih osmehom. Zrači optimizmom.
UNAJEDINA je žena borac za pravdu. Uvek ide na prvu loptu, a kasnije razmišlja o posledicama. Neustrašiva u odbrani svojih stavova, ne plaši se rizika. Ima dobru dušu, ali ne voli da se to zna. Vidim je kao Jovanku Orleanku.
PRIČALICA je božansko biće, koje ne zna šta znači ljutnja. Obavijena je takvom blagošću, da je ja zamišljam ovako:
MIMCHE je slatka malena, čiste duše, premudra za svoje godine, koja stalno nešto mudruje i voli da peva. Zamišljam je kao malo, slatko anđelče.
CASPER je nežna i prefinjena, dobri duh u potrazi za dugom.
MANDRAK je mudrac i čarobnjak. Iako je otkrio lik onom brkatom slikom, zamišljam ga u skladu sa nikom.
ŠUKI je neko ko priča samo kad ima šta da kaže. Pametan, škrt na rečima, ali ono što kaže (napiše) daleko se čuje.
STEPSKI VUK je čovek koji voli Dunav i po zanimanju je tata. Kad pomislim na njega, vidim ovu sliku:
MARCOTESPI ILI TEPSI mi izgleda kao šarmer, vuk u jagnjećoj koži, koji nežnim rečima otapa ženska srdašca.
MEDITERRANEO, obožavalac, ljubitelj, fan Mediterana. Ko o čemu, baba o uštipcima, a on o Mediteranu. Inteligentan, stalno postavlja neke zagonetke, a posebno se zadivim kad vidim one geografske širine i dužine. Imam utisak da ni on ne voli prazne priče. Ponekad ima problema sa pobunom na brodu, pa probleme rešava preko kolena.
KRILAANDJELA je čovek poeta. Piše stihove, govori u stihu, komentariše u stihu, a verovatno i sanja u stihu. Zamišljam ga ovako:
BOKIKOJIC je čovek koji te ciljano i sugestivno posmatra sa svog avatara, tako da više gledam njega, nego što čitam šta napiše. Sva sreća da piše kratko i jezgrovito. To što napiše ima malo redova, ali mnogo sadržaja, što smatram darom. Pošto je tako lepršav i neuhvatljiv, podseća me na Kairosa.
SANJARENJA dok nisam upoznala, zamišljala sam ovako:
Sigurna sam da se oni koje nisam pomenula neće ljutiti, jer neće morati da opisuju.
razmisljanka | 15 Oktobar, 2011 20:12
Pariz - grad svetlosti, grad ljubavi, grad neopisivog šarma i lepote. Kada se pomene, svi pomisle na Ajfelovu kulu, Trijumfalnu kapiju, Jelisejska polja.
Pored tih najpoznatijih znamenitosti, postoji još mnogo sadržaja koje treba videti. Moja procena je da bi u Parizu trebalo provesti mesec dana da bi se sve videlo spolja, da bi se posetili muzeji, galerije, katedrale...
U nekoliko nastavaka pričaću o mestima koja su na mene ostavila najjači utisak.
LUKSEMBURŠKI PARK (JARDIN DU LUXEMBOURG)
Luksemburški park se nalazi u blizini Panteona. Prostire se na površini od 22,5 hektara.
Ime je dobio po vojvodi od Luksemburga, u čijem je vlasništvu bio, a 1612.godine ga je kupila Marija de Mediči, majka Luja XIII. Na njen zahtev, vrtovi su uređeni u italijanskom stilu, pošto je ona svoju mladost provela u Firenci.
U XIX veku park je otvoren za javnost i redizajniran u francuskom stilu, ali originalna osnova je sačuvana.
PARK
U centralnom delu parka nalazi se osmougaoni ribnjak, poznat kao Grand Bassin. Ovde deca mogu iznajmiti male čamce. Postoje i druge atrakcije za decu, kao što je pozorište lutaka i jahanje ponija. Oko ribnjaka su lepi travnjaci i aleje, geometrijski oblikovani. Brojne statue, uključujući i statuu Svete Ženevjeve, zaštitnice Pariza, ukrašavaju park. Ovo je jedan od parkova gde možete uzeti jednu od mnogobrojnih stolica i odneti je na mesto gde želite da sedite.
FONTANE
Dve fontane su vredne pažnje u Luksemburškom parku. Najčuvenija je Fontana Mediči, romantična barokna fontana, izgrađena 1624.godine. Smeštena je na kraju malog ribnjaka, na severoistočnoj strani parka. Centralna skulptura prikazuje grčke mitološke figure Polifemusa, koji posmatra ljubavnike Acisa i Galateu.
Na južnom kraju parka nalazi se Fontana opservatorije, izgrađena 1873.godine.
PALATA LUKSEMBURG
Palata se nalazi u severnom delu parka. Građena je u XVII veku za Mariju Mediči. Ona je bila nostalgična za svojom mladošću u Firenci, tako da je palata izgrađena u fiorentinskom stilu. Nažalost, kraljica nije dugo uživala u svojoj novoj palati i vrtovima, pošto ju je kardinal Rišelje proterao kad je kralj umro, pre nego što je palata završena.
Za vreme francuske revolucije palata je služila kao zatvor, a za vreme Drugog svetskog rata bila je sedište Luftwaffe. Sada je tamo smešten francuski Senat.
Ono što je u meni izazvalo romantična osećanja, dok sam sedela na jednoj od klupica, je slika koju sam zamišljala: prelepa Kozeta, u svojoj raskošnoj haljini, drži pod ruku svog oca, Žan Valžana, i šeta parkom, u kome je srela Marijusa, ljubav svog života. Viktor Igo je lepotu ovog parka ovekovečio u svom romanu "Jadnici".
U sledećoj priči posetićemo Invalide.
razmisljanka | 14 Oktobar, 2011 11:00
Pariz - grad svetlosti, grad ljubavi, grad neopisivog šarma i lepote. Kada se pomene, svi pomisle na Ajfelovu kulu, Trijumfalnu kapiju, Jelisejska polja.
Pored tih najpoznatijih znamenitosti, postoji još mnogo sadržaja koje treba videti. Moja procena je da bi u Parizu trebalo provesti mesec dana da bi se sve videlo spolja, da bi se posetili muzeji, galerije, katedrale...
U nekoliko nastavaka pričaću o mestima koja su na mene ostavila najjači utisak.
PANTEON (PANTHEON)
Panteon je impresivna građevina iz XIX veka, koja se nalazi u Latinskoj četvrti, u blizini Sorbone i Luksemburškog parka.
Prvobitno je građena kao crkva Svete Ženevjeve (Sainte Genevieve). Od 1885.godine postaje Panteon i u njemu se sahranjuju znameniti ljudi Francuske. Na zabatu, iznad stubova na ulazu, velikim zlatnim slovima piše:
ZAHVALNA DOMOVINA SVOJIM VELIKIM LJUDIMA
U ogromnoj kripti, koja pokriva celu površinu osnove, sahranjeni su, između ostalih, Viktor Igo, Volter, Žan Žak Ruso, Marija i Pjer Kiri, Emil Zola, Rene Dekart, Mirabo, Aleksandar Dima. Marija Kiri je jedina žena koja je počastvovana sahranjivanjem u Panteonu. Sahranjivanje može biti obavljeno isključivo ako je odobreno aktom Parlamenta za Nacionalne heroje.
Zanimljiva je priča o filozofima Volteru i Rusou. Oni su bili savremenici, koji su zastupali različite, potpuno suprotne ideje i bili su u stalnom sukobu. Volter je bio aristokrata, koji je podržavao bogate, a Ruso je zastupao ideje koje su bile u korist naroda.
Njihov sukob je simbolično nastavljen i posle smrti i ovekovečen u Panteonu. Grobovi su im jedan naspram drugog. Volterov je gizdav, od mermera, sa statuom koja kao da Rusou govori da je on vođa, a Rusoov skroman, od drveta, sa bakljom u ruci koja viri iz groba i poručuje Volteru da mu on osvetljava put kojim ga vodi.
Volter Ruso
Panteon je poznat i po tome što je u njemu 1851.godine astronom Žan Fuko (Jean Bernard Leon Foucault) izvršio svoj čuveni eksperiment, kojim je dokazao da se zemlja okreće oko svoje ose. Fukoovo klatno je izmešteno iz Panteona u Konzervatorijum za mere.
Unutrašnjost građevine je izvanredne lepote, od poda, preko zidova do plafona.
Panteon je mesto koje se ne sme zaobići prilikom posete Parizu.
U sledećoj priči prošetaćemo Luksemburškim parkom.
razmisljanka | 10 Oktobar, 2011 20:31
Dvostruki standardi postoje, hteli to da priznamo ili ne i svi smo im skloni. Iako se trudimo da budemo objektivni, verovatno je svako od nas došao u situaciju da pristrasno zaključuje o nekome ili nečemu. Za sebe, ili nama drage osobe, uvek nađemo opravdanje za svaki postupak. Kada to isto neko učini nama, spremni smo na žestoku osudu.
Uvek se setim vica o majci koja prijateljici, na pitanje kako su joj deca, odgovara: "Ćerka mi je super, udala se za divnog mladića, svako jutro joj donosi doručak u krevet. Sin mi nije dobro, oženio se nekom oštrokonđom, mora svako jutro da joj donosi doručak u krevet."
Navešću nekoliko primera iz svakodnevnog života, koji su, čini mi se, opšte prihvaćeni. Različito tumačenje iste pojave ili postupka kada su u pitanju muškarci i kad su u pitanju žene.
- Kada mnogo jede, on je prefinjeni sladokusac, ona je proždrljivica.
- Ako ima višak kilograma, ona je debela, on je simpatično popunjen.
- Kada je on mnogo stariji - ljubav ne zna za godine, ona je grabljivica.
- Ako je on sed - zanimljiv je, ako je ona seda - stara je.
- Ako ona izađe sama - sumnjiva je, on - ima pravo na razonodu.
- Ona s prijateljicama ogovara, on s prijateljima razgovara.
- Kada ona vodi glavnu reč u kući - oštrokonđa, on - ima sveto pravo gazde u kući.
- Kad on puši napolju - niko ne obraća pažnju, ona - izaziva.
- Ako se ona ne uda - usedelica, on - okoreli neženja.
- Ako ona nema lepe crte lica - ružna je, on - markantan.
- Kad ona navrši 40 - polovnjača, on - privlačniji s godinama.
- Kad ona navrši 50 - odradila svoje, on - niko mu ne bi dao više od 42.
- Ako ona krije godine - obmanjuje sebe, on - ionako izgleda mlađe.
- Ako ona često menja muškarce - nemoralna, ako on menja žene - zavodnik.
- Ako je ona ozbiljna - ima neki problem, on - mudar.
- Kad je ona vesela u društvu ili kafani - raskalašna, on - veseljak.
- Kada se ona ponaša opušteno - nekulturna, on - nema komplekse.
- Kada ona ne obraća pažnju šta će drugi reći - uobražena, on - samouveren.
- Napredovanje u karijeri, ona - preko kreveta, on - sposoban.
- Ako je doterana - sponzoruša, dobro se udala, on - uspešan.
- Kad ona vara muža - kurva, kad on vara ženu - švalerčina.
- Normalno je da on više zarađuje od nje.
- Normalno je da on bude obrazovaniji od nje.
- Zapošljavanje - kod žena se gleda izgled, kod muškaraca ne.
Najzanimljivije je što mnogo žena prihvata ovakva tumačenja i na isti način komentariše druge žene.
Koliko smo zaista objektivni?
razmisljanka | 04 Oktobar, 2011 20:37
Živimo svoju svakodnevnicu, svesni ili nesvesni trenutaka i događaja, kroz koje prolazimo žurno, jureći obaveze i grabeći kratkotrajna zadovoljstva u letu. To je rutina svakodnevnice, koja se ne zadržava u sećanju duže od onoga koliko traje. Uglavnom nam nedostaje vremena i za obaveze, i za odmor, i za zadovoljstva.
Međutim postoje trenuci koje zauvek zapamtimo. Trenuci i situacije u kojima smo se zatekli kada se dogode krupni, iznenadni događaji. To su ili događaji u državi, odnosno svetu, ili lični. I jedni i drugi se tiču našeg života, mogu da promene našu sudbinu. Na žalost, najčešće su neprijatni.
Svi su zapamtili gde su bili i šta su radili kad je počelo bombardovanje, kada se dogodio neki zemljotres koji smo osetili, kad je umro Tito, kad se desio Černobil, kad jave za smrtni slučaj u porodici. Poneko zapamti i trenutak kada u njegov život iznenada uđu neke lepe oči, ili blistavi, zavodljivi osmeh. To je taj zaustavljeni trenutak koji se pamti celog života.
Krenula sam na službeni put u Hanover, na sajam CeBIT. Let je bio zakazan za 13h. Beograd – Prag, Prag – Hanover. Nije bilo direktnog leta.
Muž i deca su me ispratili na aerodrom. Pošto se grupa okupila na vreme, pozdravili smo se oko 12h. Oni su krenuli kući, a ja sa grupom od desetak kolega prošla carinu i policiju i sela da popijemo kaficu pre poletanja. Pošto smo imali dovoljno vremena, otišla sam i da prošetam do free-shopa. Odjednom je među prodavačicama počelo komešanje i sašaptavanje. Nije mi bilo jasno šta se dešava.
Bilo je to 12.marta 2003.godine. Neko je prodavačici javio da je bio atentat na premijera. Brzo sam se vratila kod kolega i rekla šta sam čula. Prvo su rekli da je to nemoguće i nastavili da piju kafu. Međutim, pošto smo iznad glave imali TV, svi su brzo shvatili da je vest tačna.
Prva misao mi je bila da li je moja porodica stigla kući. Mobilni telefoni blokirani. Zovem muža uporno i na kraju mi se javi dete. Kaže, blizu su kuće, tata je izašao iz kola u prodavnicu. Vidim da nema pojma šta se desilo. Nisam smela da kažem preko telefona, samo sam rekla da uključe televizor čim dođu kući.
Blokada aerodroma. Ja – na ničijoj zemlji. Nemamo nikakve informacije. Niko ne sme ništa da pita. Oko 18h pozovu nas da uđemo u avion. Tamo smo sedeli do 20:30, a onda su nam rekli da izađemo, svi letovi su otkazani. Na aerodromu su nas držali do 23h, da bi nam rekli da idemo kući i dođemo sutra u 6h ujutro, pa će videti šta će s nama i kako da nas prevezu do Hanovera, pošto su svi letovi popunjeni.
Kad smo došli sutradan, rečeno nam je da mesta ima jedino u avionu za Amsterdam, tako da su nam napravili kombinaciju Beograd-Amsterdam-Prag-Hanover. Odleteli smo u Amsterdam, na taj ogromni tranzitni aerodrom, koji smo morali da pretrčimo, jer je let za Prag bio za pola sata. A onda smo u Pragu sedeli više od četiri sata, čekajući let za Hanover. Aerodrom mali, dosadan, nema šta da se vidi. Bar da smo u Amsterdamu bili toliko. Konačno kretosmo za Hanover. Tamo smo stigli u 22:30. Iscrpljeni, gladni, smoreni. I na kraju, jednom kolegi je izgubljen prtljag u tolikom putešestviju.
Smestili smo se oko ponoći. Sutradan, na svakom štandu gde damo vizit-kartu, ili se predstavimo, pogledaju nas čudno, pitaju šta se desilo, a jedan Nemac je zacoktao, odmahujući glavom: “Ccc, bad situation, isn’t it?”. Gledam belo u njega i mislim se – dokle će mi više biti neprijatno da kažem odakle sam.
Preko satelita smo odgledali sve što se dešavalo ovde. Za tih šest dana, koliko smo bili tamo, sve je bilo završeno. I sahrana, i Šilerova, i započela je Sablja… Vratili smo se u jednu drugu Srbiju.
To je trebalo da bude jedan rutinski put, kao i mnogi pre njega, čije detalje više ne pamtim. Umesto toga, postao je zaustavljeni trenutak, čiji detalji će me zauvek pratiti.
razmisljanka | 04 Oktobar, 2011 07:00
Da li baš uvek treba vratiti istom merom?
Ne bih volela da me brani ovakav heroj.
Kako brižno gleda onaj flasterčić na ruci!
razmisljanka | 01 Oktobar, 2011 16:00
Danas mi je divan dan, divan dan, divan dan...
Danas slavim rođendan, rođendan, rođendan...
Nadam se da ste se odmorili od jučerašnje vesele žurke, da možemo danas da nastavimo veselje.
Hvala Sanjarenja na predivnim čestitkama i poklonima. Ona je danas počasni gost. Sedeće pored mene, s desne strane.
Pozvani ste svi na slavlje, trpeza je postavljena:
Počećemo laganom zakuskom:
Piće po izboru:
Kokteli
Vino crno i belo
Pivo
Šampanjac
Može i sa jagodama
Iznenađenje za počasnog gosta:
When marimba rhythms start to play
Dance with me, make me sway
Like a lazy ocean hugs the shore
Hold me close, sway me more.
Like a flower bending in the breeze
Bend with me, sway with ease
Whwn we dance you have a way with mw
Stay with me, sway with me.
Other dancers may be on the floor
Dear, but my eyes will see only you
Only you have the magic technique
When we sway I go weak.
I can hear the sounds of violins
Long before it begins
Make me thrill as only you know how
Sway me smooth, sway me now.
A sada, najslađi trenutak. Torte po izboru:
Specijalna voćna, koju ću sama pojesti:
Može i sladoled, u neograničenim količinama:
I specijalni aranžman za Sanjarenja:
Živeli!
« | Oktobar 2011 | » | ||||
---|---|---|---|---|---|---|
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
1 | 2 | |||||
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
31 |