"... Osećam da do sad sve je bilo šala
moga srca vrela,
da još nikom nisam svoju ljubav dala
koliko bih mogla i koliko htela.
Da ima u meni cela nežna plima
reči nerečeni',
da bih srce mogla poklanjati svima
i da ipak mnogo ostane ga meni."
Desanka Maksimović
razmisljanka | 24 Novembar, 2011 22:38
Večeras ti poklanjam stihove premudre, prelepe, prepametne pesnikinje moje duše, koja me je svojom rečju učila i vodila kroz život i ljubav.
PO RASTANKU
I
Reci mi sad, kad već prošlo sve je
časi bolni i dani dragi, lepi,
kad novi bol se starom bolu smeje,
od reči tvojih kad duša ne strepi, -
reci da l' te je moja
tuga bolela
nekad kad sam te mnogo,
mnogo volela?
Reci mi sad kad me ne voliš više,
kad ti se prošloj ruga nova sreća,
i kad se dana koji nekad beše
duša ti samo kad me vidiš seća,
reci da l' te je moja
radost bolela
jednom, kad nisam više
tebe volela?
Desanka Maksimović
« | Novembar 2011 | » | ||||
---|---|---|---|---|---|---|
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
28 | 29 | 30 |