"... Osećam da do sad sve je bilo šala
moga srca vrela,
da još nikom nisam svoju ljubav dala
koliko bih mogla i koliko htela.
Da ima u meni cela nežna plima
reči nerečeni',
da bih srce mogla poklanjati svima
i da ipak mnogo ostane ga meni."
Desanka Maksimović
razmisljanka | 07 Novembar, 2011 08:01
Mali svet je oaza duše. U njemu živi ljubav, nežnost, smeh, toplina, tolerancija, dečje igre, lepa reč, poljupci, zagrljaji, nedeljni ručak, miris štrudle, kućni ljubimci, šetnje... U Malom svetu je omiljena muzika, knjige, filmovi, uspomene... Mali svet je porodica, prijatelji. U njemu uvek postoji rame za plakanje, ruka koja briše suze i podigne onog ko posrne, prave reči, uteha, ohrabrenje, snaga za suočavanje sa Velikim svetom... Mali svet sami stvaramo i zavisi samo od nas. U njemu smo onakvi kakvi zaista jesmo.
Veliki svet je ružan, pokušava da lomi naše Male svetove. Moramo da živimo u njemu, moramo da gledamo njegovo lice, moramo da trpimo njegove udarce... U njemu živi nepravda, ratovi, glad, licemerje, laži, nekultura, politika, lažni moral, novac, nasilje, prirodne katastrofe, globalno zagrevanje, ozonske rupe... U njemu živi sve na šta nemamo nikakvog uticaja.
Gradimo svoje Male svetove. Oni su suština našeg života, od njih zavisi naša sreća, snaga i zdravlje. Ko ima svoj Mali svet, može uspešnije da podnese udarce Velikog sveta, onaj ko nema je bez šanse. Mali svet ne košta ništa, a vredi sve.
Imam svoj mali svet, a oko njega Kineski zid.
« | Novembar 2011 | » | ||||
---|---|---|---|---|---|---|
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
28 | 29 | 30 |