"... Osećam da do sad sve je bilo šala
moga srca vrela,
da još nikom nisam svoju ljubav dala
koliko bih mogla i koliko htela.
Da ima u meni cela nežna plima
reči nerečeni',
da bih srce mogla poklanjati svima
i da ipak mnogo ostane ga meni."
Desanka Maksimović
razmisljanka | 30 Avgust, 2011 18:55
Ostavila si me i otišla svojim putem.
Mišljah da ću tužiti za tobom i postaviti u svome srcu tvoju usamljenu sliku, protkanu u zlatnoj pesmi.
Ali, avaj, moje zle sudbe, vreme je kratko.
Mladost prolazi godina za godinom; proletnji dani lete; jedno golo ništa ubija nežni cvet, a mudrac me opominje da je život samo kap rose na lotosovom listu.
Treba li sve to da propustim i da samo blenem za onom jednom što mi okrenu leđa?
To bi bilo i grubo i ludo; jer je vreme kratko.
Hodite, moje kišne noći, pljuskajući nogama; osmehni se, moja zlatna jeseni; hodi, bezbrižni aprile, prospi po zemlji poljupce tvoje.
Hodi i ti, i ti, i ti!
Dragi moji, znate da smo smrtni. Pa je li mudro kidati srce zbog jedne, koja je odnela svoje? Jer je vreme kratko.
Slatko je sedeti u uglu i razmišljati i pevati da ste mi vi ceo svet.
Hrabro je poželeti sreću svome bolu i biti rešen, ne dopustiti nikome da te teši.
Ali jedan nov lik gleda kroz moja vrata i podiže svoje oči k mojima.
Ja mogu samo svoje suze da utrem i da izmenim melodiju svoje pesme.
Jer je vreme kratko.
Rabindranat Tagore

| « | Avgust 2011 | » | ||||
|---|---|---|---|---|---|---|
| Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||