"... Osećam da do sad sve je bilo šala
moga srca vrela,
da još nikom nisam svoju ljubav dala
koliko bih mogla i koliko htela.
Da ima u meni cela nežna plima
reči nerečeni',
da bih srce mogla poklanjati svima
i da ipak mnogo ostane ga meni."
Desanka Maksimović
razmisljanka | 07 Februar, 2012 23:57
Da Šekspir nije napisao dramu o Romeu i Juliji, Verona bi bila običan mali grad na severu Italije. Međutim, zahvaljujući besmrtnim ljubavnicima, ovo mesto je poznato širom sveta.
Omamljeni najslavnijom ljubavnom pričom, mnogi turisti previđaju činjenicu da Verona ima više od 50 sačuvanih crkava romanskog, gotskog i renesansnog stila, kao i grandiozne palate, mostove i raskošne vrtove. Verona je predivan starinski grad, dom lepote i umetnosti.
Među brojnim znamenitostima arhitekture, naročito je privlačan rimski teatar - Arena, koji je treći amfiteatar u Italiji.
Među brojnim crkvama i manastirima koji su sačuvani, najveću pažnju privlači crkva San Zeno Mađore, zatim Santa Marija Antika, kao i gotska crkva Santa Anastazija. Osim crkava, u Veroni svakako treba videti i Gradsku palatu, kuću Mazanti, renesansnu Lođu del Konsiljo, kao i prekrasnu renesansnu Palatu del Kapitano, muzej u kome se čuvaju mnoga vredna dela italijanskog slikarstva.
Verona je sinonim za ljubav, za najlepšu i najtragičniju opevanu ljubavnu dramu - ljubav Romea Montekija i Julije Kapuleti.
Najposećenije mesto u Veroni je Julijina kuća. Nije je teško naći, samo treba pratiti reku turista, kojih godišnje ima preko tri miliona i koji cele godine pohode to mesto, kao hram ljubavi. Pretvorena je u muzej, u kome se može videti restaurirani nameštaj iz njihovog vremena, kao i prostorije porodice Kapuleti.
U dvorištu se nalazi Julijin bronzani kip, u prirodnoj veličini. Sa tog mesta, prema Šekspiru, Romeo je u toplim veronskim noćima šaputao ljubavne poruke Juliji, koja ga je čežnjivo gledala sa oko pet metara visokog balkona.
U vezi sa tim postoji jedan pomalo čudan običaj. Naime, svaki posetilac koji želi da ima sreće u ljubavi, treba da pomisli ljubavnu želju i dodirne Juliju - devojke desnu ruku, a mladići desnu bronzanu dojku. Ako momak i devojka to učine istovremeno, veruje se da će zauvek ostati zajedno. Sve to imalo je za posledicu da je danas ceo kip patiniran, dok su ta specijalna mesta za želje uglačana, kao da su od zlata.
(All photos by Razmisljanka)
Priča ima i dodatak. Da bi se ljubavna želja stoprocentno ostvarila, potrebno je ispisati ljubavnu poruku na papiriću, ili direktno na levom ili desnom zidu dvorišta, koji su išarani i oblepljeni stotinama poruka i imenima zaljubljenih parova. Osim toga, Julija je zatrpana poštom - svake godine iz celog sveta stigne više od 5000 pisama.
Ljubitelji romantike mogu da obiđu i Julijin grob, mesto gde je dvoje mladih okončalo svoje živote.
Tako je ova priča o zabranjenoj ljubavi proslavila svoje glavne junake, njihove porodice, jednog engleskog pozorišnog pisca, a njihov grad ucrtala na mapu sveta za sva vremena.
Ako imate ljubavne probleme, ili ako se nekada nađete u Veroni, sada znate šta vam je činiti. Zamislite ljubavnu želju, i pravo kod Julije.
Moj dragi i ja smo je istovremeno dodirnuli, za svaki slučaj.
razmisljanka | 05 Februar, 2012 22:18
Ne volim zimu i sneg, ne krijem. Jedino uživanje je pogled kroz prozor iz tople sobe.
Sa mojih prozora mogu se videti:
Radost
Problemi
Samoća
Šare
Kad bih mogla, ne bih izašla do proleća. Brrrr!
razmisljanka | 02 Februar, 2012 07:43
Svi težimo tome da budemo srećni i zadovoljni, ali to nije poklon koji biva isporučen na naš kućni prag, ne dolazi kroz prozor i ne pada s neba. To je stvar našeg izbora, našeg pozitivnog stava, našeg truda i upornosti. Okruženje u kome živimo često je mali deo onoga što bismo želeli i što bi nas činilo zadovoljnim. Ali, ako očekujemo da dobijemo sve što želimo baš sad i odmah, nikada nećemo osetiti trajno zadovoljstvo, jer težnja za srećom je putovanje.
Dva čoveka, ozbiljno bolesna, ležala su u istoj bolničkoj sobi. Jednom od njih je bilo dozvoljeno da sedi u svom krevetu sat vremena dnevno, zbog oticanja tečnosti iz pluća. Njegov krevet je bio pored jedinog prozora u sobi. Drugi čovek je morao sve vreme da provodi ležeći na leđima.
Razgovarali su satima, o svojim ženama i porodicama, svojim domovima, poslu, godišnjim odmorima. A svako popodne, kada je čovek u krevetu pored prozora mogao da sedi, on bi provodio vreme opisujući svom cimeru sve što je mogao da vidi kroz prozor.
Čovek u drugom krevetu je živeo za te jednočasovne periode, kada bi njegov svet bio proširen i oživljen događajima i bojama spoljnog sveta. Čovek mu je rekao da prozor gleda na park sa divnim jezerom. Patke i labudovi igrali su se na vodi, dok su dečica puštala makete čamaca. Zaljubljeni parovi su šetali držeći se za ruke, među cvećem duginih boja. Ogromno staro drveće ukrašavalo je pejzaž, a u daljini se mogao videti grad na horizontu. Pošto bi čovek pored prozora opisao sve ovo do najuzbudljivijih detalja, čovek na drugoj strani sobe bi zatvorio oči i zamišljao slikovite prizore.
Jednog toplog popodneva, dok je čovek pored prozora nadahnuto opisivao paradu koja je prolazila, drugom čoveku se neočekivano pojavila jedna strana misao: "Zašto on ima to zadovoljstvo da sve vidi, dok ja nikad ništa ne mogu da vidim?" To nije izgledalo fer. Pošto je misao uzavrela, čovek je u prvom trenutku osetio stid. Ali, kako su dani prolazili, njegova zavist ga je izjedala i uskoro prerasla u ogorčenost. Opteretio se turobnim mislima i nije mogao više ni da spava. On mora biti pored tog prozora - ta misao je sada kontrolisala njegov život.
Kasno jedne noći, dok je on ležao buljeći u plafon, čovek pored prozora je počeo da kašlje i da se guši. Drugi čovek je kroz slabu svetlost u sobi gledao kako se čovek pored prozora bori da napipa dugme da zove pomoć. Osluškujući pomno, nije se ni pomerio, niti pritisnuo svoje dugme kojim bi pozvao sestru u pomoć. Za manje od pet minuta kašalj i gušenje su prestali, zajedno sa zvukom disanja. Nastala je tišina - smrtna tišina.
Sledećeg jutra, kad je donela vodu za umivanje, sestra je našla beživotno telo čoveka pored prozora. Čim mu se učinilo prikladnim, drugi čovek je pitao da ga premeste pored prozora. Sestra mu je rado ispunila želju, smestila ga i ostavila samog.
Polako, bolno, pridigao se na jedan lakat da zgrabi taj svoj prvi pogled kroz prozor. Konačno će imati zadovoljstvo da sve gleda svojim očima. Napregao se da se lagano okrene i pogleda kroz prozor.
Suočio se sa praznim zidom.
Od nas zavisi kakve će se misli začeti i proklijati u našim umovima. Svakome se ponekad javi neka negativna misao. Razlikujemo se po tome kako reagujemo na tu misao. Treba da negujemo pozitivne, ohrabrujuće i uzvišene misli. Da pokušamo da obuzdamo sebe kad počnemo da gunđamo i da se žalimo. Da ne dozvolimo naizgled bezopasnim negativnim mislima da nas obuzmu i izjedaju, nego da ih potisnemo čim proklijaju. Jedino tako možemo naći radost u životu.
razmisljanka | 30 Januar, 2012 21:34
razmisljanka | 29 Januar, 2012 19:47
Atlet majica
Odevni predmet u kojem leto provodi prosečan srpski ćale. Dodatna oprema podrazumeva gaće, pivo i TV.
Dobra
Šljivovica za koju ti posle prvog gutljaja treba minimum 2 minuta da kažeš "Dobrrra!"
Da prostiš
Narodski izraz, predviđen da ukloni seksualnu konotaciju iz rečenice. S druge strane, pokazatelj koje sve rečenice našem narodu imaju seksualnu konotaciju.
- Uganuo sam zglob na nozi. Mislim da će mi trebati, da prostiš, štap.
- Hoću da zalijem cveće danas. Znaš li gde je, da prostiš, crevo?
- Kako ste putovali?, - Joj, ne pitaj! Loš put strašno... Velike su vam, da prostiš, rupe.
- ... I publika se, da prostiš, digla.
- ... I tu pukne ventil i celog me, da prostiš, isprska.
Čistačica na fakultetu
Osoba koja poseduje akademsko znanje, iako nema diplomu.
- Profesore, da brišem tablu?
- Da, samo ostavi Bernulijevu jednačinu i one parcijalne izvode gore levo.
- Nema frke.
Džemper
Deo odeće koji deca oblače onda kada je njihovim majkama hladno.
Papuče FILA
Legendarne papuče, multifunkcionalne, može se reći - večne. U njima se ide u prodavnicu, na bazen/plažu, na pecanje, u njima se tokom leta zaliva trava (neizostavan je kupaći šorc tokom zalivanja), sa njima je moguće ubiti muvu, komarca, u njima se čisti kokošinjac, jer imaju rebrasti đon, pa se lako i brzo čiste.
Samo tetki da odnesem lek
Izraz koji se koristi kada hoćete negde da šmugnete ili se pored nekoga provučete, a uhvaćeni ste na delu, i to samo delić sekunde pre nego što ste uspeli u svojoj nameri. Inače, izraz datira iz filma "Balkan ekspres", u kome ga koristi Bora Todorović.
- Gde si ti krenuo, a?
- Ko, ja? Ma samo tetki da odnesem lek.
razmisljanka | 28 Januar, 2012 20:53
Moja pesma, oslikana by Luna71.
razmisljanka | 26 Januar, 2012 17:47
Pažljivo sledi uputstva.
Pleši...
Uči...
Putuj...
Odmaraj se u prirodi...
Zabavljaj se...
Puno se smej...
Priušti sebi divnu kupku...
I budite svi srećni...
Provereno dobro!
razmisljanka | 25 Januar, 2012 19:07
On mi došanu: "Dragana, podigni oči tvoje."
Ja ga surovo prekoreh i rekoh: "Odlazi!", ali se on ne pomače s mesta.
Stajao je preda mnom držeći obe ruke moje.
Rekoh mu: "Ostavi me!", ali on ne ode.
Priljubio je svoje lice uz moje uho. Pogledah ga i rekoh mu: "Neka te je sram!", ali on ne hajaše za to.
Njegove mi usne dodirnuše obraz. Uzdrhtah i rekoh mu: "Drznuo si se i suviše!", ali on nije znao za stid.
Udenu u kosu moju jedan cvet. A ja mu rekoh: "Ne pomaže ti ništa!" Ali on stajaše tu nepomično.
Skide venac sa moga vrata i ode. A ja plačem i pitam srce svoje: "Zašto se ne vraća?"
Rabindranat Tagore
Koliko puta ljubav ne prepoznasmo? Koliko puta tek kad neko ode shvatimo koliko nam je značio? Koliko puta smo oholi kad smo sigurni u nečiju ljubav? Može li se ta greška oprostiti i ispraviti?
razmisljanka | 22 Januar, 2012 20:16
Verovanje u uticaj dragog i poludragog kamenja i plemenitih metala na ljudsku sudbinu vuče korene iz davnih vremena. Čovek je oduvek izrađivao amajlije i talismane, kojima je pokušavao da privuče pozitivne uticaje i otera negativne.
U astrologiji se svakoj planeti i sazvežđu pripisuje određeni dragi kamen ili plemeniti metal, koji odražava određene osobine u skladu sa pojedinim horoskopskim znakom. Pravilno izabrano drago kamenje može ne samo doneti sreću onome ko ga nosi, već i zaštiti od negativnih uticaja.
AMETIST je zbog svoje magične ljubičaste boje bio cenjen od davnina, a poreklo njegove boje do danas nije u potpunosti objašnjeno. Ametist je kamen duha, jer je ljubičasta boja inače boja duha i spiritualnosti.
Zanimljiva je priča o tome kako je ovaj divni kamen boje lavande dobio ime. Dionis, grčki bog vina, slavlja, opijanja i veselja, jako se uvredio kada mu je smrtnik odbio izraziti zahvalnost i zakleo se da će se osvetiti svim smrtnicima koji ne uživaju u njegovim darovima vina i pijanstva. Ne sluteći opasnost, prelepa devojka Ametist je lagano koračala prema hramu, da oda počast boginji Dijani. Razjareni Dionis, kad ju je zapazio, poslao je dva tigra da je rastrgnu i prožderu. Ametist je zavapila prema Dijani, koja ju je brzo pretvorila u svetlucav, čist, beli kamen, kako bi je zaštitila od opakog Dionisovog gneva. Ugledavši tu neizrecivu lepotu, Dionis je shvatio okrutnost svog dela i s tugom zaplakao. Kako su suze curile u njegov pehar sa vinom, vino je počelo isticati niz rub pehara po vrhu kamena. Beli kamen je upio boju vina i stvorio se kamen veličanstvene ljubičaste boje, nazvan ametist. Dionis je odlučio da kamen od tada dobije moć protiv delovanja alkohola i svake druge opijenosti.
Pored toga što su krasili krune i nakit članova kraljevskih porodica stotinama godina, ametisti su korišćeni i za ukrašavanje oltara. Najpoznatiji je Pala D'Oro, visoki oltar u bazilici Sv. Marka u Veneciji.
Predstavljajući "kraljevstvo Hristovo", ametist ima dugo zajedništvo s rimokatoličkim biskupima, zato je njegovo drugo ime "biskupski kamen". Danas biskupi često nose ovalno oblikovan ametist, obično vrlo veliki, s biskupskim pečatom direktno urezanim u površinu dragulja.
Ametist je kamen duha, kamen unutrašnje harmonije i mira. Veruje se da štiti od košmara i da je dobro staviti ga pod jastuk dok spavamo, da bismo lepo sanjali i budili se sveži i odmorni. Pomaže pri učenju i radu, poboljšava koncentraciju, a takođe pomaže pri meditaciji. Poboljšava memoriju, štiti srce i živce, štiti od zlih sila i pretvara loše misli u pozitivne. Smanjuje tugu i bol. Pomaže nam da se pomirimo sa gubitkom. Pomaže u prilikama kada smo preplavljeni negativnim emocijama, kao što su bes, mržnja, krivica. Poznat je kao dobroćudni kamen, ili kamen sreće. Znamenje mu je smirenost, spokoj i dostojanstvo. Njegova svetlost smiruje, opušta i obezbeđuje nosiocu jasnije misli, bolju koncentraciju i potpunu unutrašnju harmoniju. Kažu da sedeći u sobi u kojoj su kristali ametista, umor nestaje kao od šale. Pripisuje mu se i moć buđenja vidovitosti.
Ametist se koristi u odvikavanju od alkoholizma, droga ili drugih vrsta zavisnosti. Zovu ga kamenom trezvenosti.
Ametist je kamen zaštitnik rođenih u zodijačkom znaku Vodolija, ali je jedan od retkih koji štiti sve zodijačke znake.
razmisljanka | 19 Januar, 2012 19:32
Bila je među najpopularnijim devojkama u Beogradu onih godina koje sada nazivaju bezbrižnim. Beskrajno samouverena, onoliko koliko to može dati lagodan život u centru grada, natprosečna materijalna sigurnost i bezrezervna ljubav porodice. Prelepa, pametna, obrazovana, blistavog osmeha kome niko nije mogao odoleti. Urođene dobrote i plemenitosti, prema svima se ophodila sa istom srdačnošću, ne deleći ljude prema obrazovanju i bogatstvu.
Osetljive duše i zaljubljive prirode, poklonila je srce i dušu mladiću koji je hodao po oblacima i obećavao joj zvezde. Bavio se muzikom, što je još više doprinelo da očekuje život kao pesma. Venčali su se brže nego što je planirano, jer je zatrudnela. To i nije bilo toliko važno, jer su već bili vereni.
Posle venčanja, nešto se promenilo. Život nije bio kao pesma. On je nastavio da luta sam po oblacima, a ona je provodila vreme sama, trudna i nesrećna. Kada je konačno odlutao, razveli su se pre porođaja.
Zahvaljujući podršci porodice, ostavila je iza sebe neuspeli brak, zaposlila se, posvetila odgajanju deteta i vratila sebi i svom društvu. Želela je da sretne pravu ljubav i kroz život plovila otvorenog srca.
Naši putevi su se ukrstili u jednom periodu života i odmah smo se prepoznale po duhu. To nam je bilo jedino zajedničko. Ništa drugo. Ja, ljubitelj mirnog porodičnog života i ona, koja kući svrati samo da se presvuče. Volela je da uvek bude u društvu, ali pri tom nije zapostavljala dete. Divila sam se njenoj energiji i sposobnosti da sve stigne. Ulazila je u ljubavne veze, svaki put se nadajući da je to ono što je ceo život čekala. I svaki put bi doživela razočaranje. Nije gubila nadu, vreme je provodila sa svojim detetom i prijateljima. Nije bila usamljena.
Razgovarajući jednom, uz kaficu i kolače, posle silnog smeha i neobaveznog, opuštenog razgovora, iznenada se uozbiljila i rekla:
"Znaš li šta mi u životu najviše nedostaje?"
"Šta?", upitah zbunjeno.
"Da ujutru, kad ustanem, s nekim popijem kafu."
razmisljanka | 18 Januar, 2012 16:44
I
Pita Mujo Hasu:
"Što bi, Haso, uradio kada bi tvoju ženu u šumi napao medvjed?"
Kaže Haso:
"Ja se tu ne bih miješao, baš me briga. Sam je napao, sam neka se i brani!"
II
Vraća se Mujo kući mrtav pijan. Fata mu ne otključava, već kaže:
"Marš, pijanduro, vraćaj se gdje si bio!"
"Nosim cvijeće za najljepšu ženu na svijetu!", kaže Mujo.
Fata se raznežila, otvara vrata, te pita:
"Gdje je cvijeće?"
"A gdje je najljepša žena na svijetu?!"
III
razmisljanka | 15 Januar, 2012 19:33
Dobila sam ove korisne savete, ali ni jedan nisam primenila. Ako neko jeste, nije loše da znamo da li su stvarno korisni, ili su beskorisni.
1. AKO VAS NEKO PRISILJAVA DA PODIGNETE NOVAC NA BANKOMATU
Unesite svoj PIN naopako. Znači, ako je 1234, unesite 4321. Bankomat će vam dati novac, ali će automatski prepoznati kao poziv za pomoć i alarmiraće policiju. Ta opcija postoji na svim bankomatima.
2. KAKO BILO GDE U SVETU POZVATI HITNU POMOĆ - POLICIJU
Jedinstveni broj za vanredne situacije koji se sa mobilnog telefona može pozvati bilo gde u svetu je 112. Ukoliko se nađete van signala vaše mreže, a u pitanje je vanredna situacija, pozovite 112 i vaš telefon će tražiti bilo koju postojeću mrežu na mestu gde se nalazite. Potom ćete na displeju videti brojeve hitnih službi za područje u kojem se nalazite. Zanimljivo je da broj 112 možete birati čak i kada je tastatura na vašem mobilnom telefonu zaključana.
3. KLJUČEVI ZA DALJINSKO OTVARANJE AUTOMOBILA OSTALI ZAKLJUČANI U KOLIMA
Ako slučajno zaključate automobil sa ključem unutra, a rezervni ključ je kod kuće, treba uraditi sledeće: pozovite s vašeg mobilnog telefona nekoga ko je kod kuće na njegov/njen mobilni telefon. Vaš mobilni telefon držite tridesetak centimetara od vrata vašeg automobila. Osoba u kući treba da drži ključ u ruci blizu mobilnog telefona, sa pritisnutim dugmetom za otključavanje. Auto će se otvoriti, bez obzira na udaljenost. Važno je samo pozvati na mobilni osobu kod koje je rezervni ključ.
4. SKRIVENA REZERVA U BATERIJI MOBILNOG TELEFONA
Zamislite da je baterija vašeg mobilnog pri kraju, potreban vam je telefon, a nemate punjač kod sebe. Nokia telefoni imaju mogućnost rezervne snage baterije. Da biste je aktivirali, ukucajte
*3370# i vaš telefon će imati 50% dopunjenu bateriju.
Telefon će ovu rezervu nadoknaditi tokom sledećeg punjenja baterije.
5. KAKO DA ONEMOGUĆITE KORIŠĆENJE VAŠEG MOBILNOG AKO GA NEKO UKRADE
Morate znati serijski broj vašeg telefona. Da biste saznali taj broj, ukucajte
*#06# i na displeju će se pojaviti broj od 15 cifara.
Ovaj broj je jedinstven za vaš aparat. Zapišite taj broj i čuvajte ga. Ako vam neko ukrade telefon, pozovite vašeg operatera, izdiktirajte serijski broj i operater će blokirati vaš telefon, koji će biti potpuno beskorisan, čak i ako se stavi druga SIM kartica. Iako verovatno nećete dobiti nazad svoj telefon, ber ćete znati da je neupotrebljiv.
razmisljanka | 11 Januar, 2012 21:32
Godinama nisam bila na svadbi, a onda se dogodilo da prošle godine idem na tri. Zanimljivo je to što su sve bile potpuno različite.
Prva je bila u aprilu, u modernom novobeogradskom ambijentu. Sala na vrhu nove zgrade, sva u staklu. Okrugli stolovi, „obučene“ stolice, diskretna dekoracija. Mlada i mladoženja nisu želeli da bude ništa tradcionalno, niti su dozvolili sprovođenje bilo kakvih običaja. Mlada nije imala klasičnu venčanicu, već haljinu svetle boje, dužine iznad kolena i roze čarape. U jednom delu sale je bio postavljen švedski sto, a konobari su samo brinuli o piću. Na jelovniku su bile salate, morski plodovi, lignje, pite, junetina u saftu... Svadba nije bila velika, oko sto pedeset ljudi. Na repertoaru je bila isključivo strana muzika, u rock fazonu, pojačana do granice izdržljivosti. Sopstveni glas nije mogao da se čuje. Veselje je podrazumevalo đuskanje i poneki ples, kada bi ritam bio malo sporiji. Stariji gosti su u čudu gledali šta se dešava, a mladi su đuskali, skakali i ludo se provodili. Pošto smo mi generacijski negde između, mogli smo da se uklopimo u veselje, jedino što nam je smetao nivo buke i posle svadbe nedelju dana nam je zujalo u ušima.
Druga svadba je bila u maju, u restoranu „Jezero“. Ambijent klasičan, elegantan, lep, diskretno prilagođen novim trendovima. Ogromni okrugli stolovi za desetoro, dekorisani cvetnim aranžmanima, takođe „obučene“ stolice, elegantna dekoracija, odavali su veoma svečan utisak. Gostiju je bilo oko tri stotine. Klasičan jelovnik, koji se sastojao od maštovitog predjela, čorbe, sarmica od zelja, pečenja jagnjećeg i prasećeg, torti... Pila se deda Ilijina rakija . Muzika je svirala unapred pripremljeni, raznovrsni repertoar. Bilo je tu domaće zabavne muzike, narodnjaka, starogradske muzike, sevdalinki, plesne muzike, ali i kola. Za svačiju dušu. Svako je mogao da se proveseli uz muziku koja mu odgovara. I nije bilo preglasno. Na kraju su došli trubači, na opšte oduševljenje.
Treća svadba je bila u novembru, seoska. Srećom, nije bila pod šatorom, već u namenskoj sali. Mislim da je bilo oko petsto ljudi. Sa svim običajima, prasićima i jagnjićima na ramenu, tortama i gajbama piva za prilog. Muzika glasna, da se čuje u drugo selo, a repertoar... Nikad čula te pesme. Od "Prijo moja kako ćemo" do "Ti si ćerko tatin sin". Ono između ne znam ni da ponovim. Jelovnik „sve po redu“, domaćinski. Sve je bilo odlično i obilno. Gosti opušteni, veseli, nisu prestajali da igraju i pevaju. Drmalo je do zore.
Tri potpuno različite svadbe. Rokerska, elegantna, seoska.
Meni je najlepša bila druga, a najveselija je bila treća.
razmisljanka | 10 Januar, 2012 19:47
Voleo bih
da si mi
žena, devojka, ljubavnica,
majka i tetka,
sestra i ćerka,
drugarica i koleginica.
Da si sve žene koje sam poznavao,
koje znam
i koje ću poznavati.
Da si sve žene
koje u životu mogu da sretnem.
Voleo bih
da samo s tobom pričam,
da samo tebe gledam
i samo tebe ljubim.
Jer niko nije kao ti.
Ti si za mene rođena,
a ja zbog tebe postojim.
Salvador Dali - The Chalice of love (Pehar ljubavi)
razmisljanka | 06 Januar, 2012 20:44
Šta je to o čemu najviše brinemo? Po čemu nas prepoznaju? Po čemu želimo da nas prepoznaju? Po čemu nas cene drugi? Po čemu sami sebe cenimo? Šta smatramo svojom najvećom vrednošću? Čime se ponosimo? Šta je to što je samo naše i ostaće uvek naše?
Telo i spoljašnji izgled?
Imovina, status, bogatstvo?
Porodica i prijatelji?
Duša?
Spoljašnji izgled je prva slika o nama u očima drugih. Mnogi skoro opsesivno brinu o svom telu i izgledu, čine sve da izvuku maksimum, po svaku cenu. Oni koji smatraju da je to jedina vrednost koju imaju, ne žale novac za ulaganje u svoj izgled. Skupo, brendirano, uočljivo. Tako više cene sebe, ali i druge.
Neki drugi najviše pažnje posvećuju svom statusu i bogatstvu i smatraju da je to najvažnije da bi ih drugi cenili i da bi sami sebe cenili. Veoma su ponosni na ono što su stekli, imaju potrebu da se hvale pred drugima i panično se boje da to ne izgube, jer smatraju da je to jedina vrednost koju imaju.
Ima ljudi kojima su najvažniji porodica i prijatelji. Nesebični i posvećeni, bezrezervno dajući sebe drugima, oni su pažljivi, obzirni, uvek strpljivi i pouzdani.
A duša? Često je zanemarena, zapostavljena, zaboravljena. Brinući o spoljašnjem izgledu, sticanju i očuvanju bogatstva, posvećujući se bližnjima, neki ljudi zanemare ili izgube sopstvenu dušu.
A ona je jedina koja je uvek tu za nas, gde god da krenemo prati nas i uvek je sa nama. Trebalo bi joj posvetiti više pažnje, treba je negovati i jačati. Nije sebičnost voleti sebe i oplemenjivati svoju dušu. Ako smo dobri sebi, bolji smo i drugima. Ako smo mi zadovoljni, više možemo da damo bližnjima, bićemo stabilniji oslonac svima.
Jer, sve ostalo možemo da izgubimo, samo duša uvek ostaje sa nama. Ni telo, ni imovina, ni porodica i prijatelji, samo duša. Naša, najvernija.
« | Mart 2023 | » | ||||
---|---|---|---|---|---|---|
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
27 | 28 | 29 | 30 | 31 |