"... Osećam da do sad sve je bilo šala
moga srca vrela,
da još nikom nisam svoju ljubav dala
koliko bih mogla i koliko htela.
Da ima u meni cela nežna plima
reči nerečeni',
da bih srce mogla poklanjati svima
i da ipak mnogo ostane ga meni."
Desanka Maksimović
razmisljanka | 19 Januar, 2012 19:32
Bila je među najpopularnijim devojkama u Beogradu onih godina koje sada nazivaju bezbrižnim. Beskrajno samouverena, onoliko koliko to može dati lagodan život u centru grada, natprosečna materijalna sigurnost i bezrezervna ljubav porodice. Prelepa, pametna, obrazovana, blistavog osmeha kome niko nije mogao odoleti. Urođene dobrote i plemenitosti, prema svima se ophodila sa istom srdačnošću, ne deleći ljude prema obrazovanju i bogatstvu.
Osetljive duše i zaljubljive prirode, poklonila je srce i dušu mladiću koji je hodao po oblacima i obećavao joj zvezde. Bavio se muzikom, što je još više doprinelo da očekuje život kao pesma. Venčali su se brže nego što je planirano, jer je zatrudnela. To i nije bilo toliko važno, jer su već bili vereni.
Posle venčanja, nešto se promenilo. Život nije bio kao pesma. On je nastavio da luta sam po oblacima, a ona je provodila vreme sama, trudna i nesrećna. Kada je konačno odlutao, razveli su se pre porođaja.
Zahvaljujući podršci porodice, ostavila je iza sebe neuspeli brak, zaposlila se, posvetila odgajanju deteta i vratila sebi i svom društvu. Želela je da sretne pravu ljubav i kroz život plovila otvorenog srca.
Naši putevi su se ukrstili u jednom periodu života i odmah smo se prepoznale po duhu. To nam je bilo jedino zajedničko. Ništa drugo. Ja, ljubitelj mirnog porodičnog života i ona, koja kući svrati samo da se presvuče. Volela je da uvek bude u društvu, ali pri tom nije zapostavljala dete. Divila sam se njenoj energiji i sposobnosti da sve stigne. Ulazila je u ljubavne veze, svaki put se nadajući da je to ono što je ceo život čekala. I svaki put bi doživela razočaranje. Nije gubila nadu, vreme je provodila sa svojim detetom i prijateljima. Nije bila usamljena.
Razgovarajući jednom, uz kaficu i kolače, posle silnog smeha i neobaveznog, opuštenog razgovora, iznenada se uozbiljila i rekla:
"Znaš li šta mi u životu najviše nedostaje?"
"Šta?", upitah zbunjeno.
"Da ujutru, kad ustanem, s nekim popijem kafu."

| « | Januar 2012 | » | ||||
|---|---|---|---|---|---|---|
| Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | |||||